Rani sistemi su bili fizički jako veliki računari koji su se pokretali sa konzole. Programer, koji je također bio i operator računarskog sistema, podnosio je čitav teret upravljanja računarom. Operativni sistem nije postojao. Program se prvo unosio ručno u memoriju, pomoću binarnih prekidača, papirnih traka ili nešto kasnije, bušenih kartica. Neophodno je bilo prijaviti vrijeme na računarskom sistemu unaprijed. Ukoliko bi se desilo da je korisnik završio svoj posao na računarskom sistemu, prije isteka prijavljenog vremena, ostatak vremena se nije mogao iskoristiti, a ukoliko im je trebalo više vremena morali su se ponovo prijavljivati. Nakon što se program učitao u memoriju na mukotrpan način dugotrajnog pritiskanja prekidača ili stalnih izmjena papirnih traka, tada bi se pomoću odgovarajućih dugmadi odredila početna adresa i započelo bi se sa izvršavanjem programa.
(Dalje)